Dokazujem svoju hrabrost :)
Ti znaš da ja tebe volim.
Kad sam te pitala na koji način vidiš nas dvoje odgovorio si „kao jako dobre prijatelje“.
Nevjerojatno je što te trpim- s tobom provodim samo vikende, i to ako.. I kad smo zajedno, uvijek je isto- možda kava, šetnja, klupica, itd. svaki put pričamo o istim temama, ti se zajebavaš i imaš retardirane fore kojima se smijem al se ne bi trebala jer si vječno dijete. Želim da budeš ko i svi dečki u tvojim godinama. Tj. ne samo u tvojim godinama, nego ko svi dečki. Da se postavljaš zavodnički, da mi daješ glupe komplimente, da mi se upucavaš, da me tretiraš ko jebenu curu a ne ko neku frendicu. Ni jedna cura ne želi imati frenda s povlasticama ovako dugo. Na zimu sam te pokušala upoznat sa svojim prijateljima, htjela sam te uvest u svoj život,svoj svijet. A ti meni svoje nisi ni predstavio ono vani. Ne mogu se ja sama uvalit i rec „bok ja sam Ana, Domagojeva frendica s povlasticama“. Ne, ne želim. Jer Dinin dečko nju vodi u zološki,u vincek, na ručak. Dori dečko kupuje 101 ružu za jebeno Valentinovo, vodi ju na večeru. Ani dečko kupuje nakit, parfeme što god želi, a ti meni nisi pošteno rođendan čestitao , čak si i zaboravio na njega. Ne tražim da mi kupuješ,jer to mi stvarno nije potrebno, nego da mi samo daješ nekako do znanja da vidim da ti je stvarno stalo ako tako kažeš. Odrasti. Da, histeriziram. Pišem ti u inbox što ti ne mogu rec u živo, jer nemam priliku. Ne dopuštaš mi. Tebi je sve pozitivno, ti ne vidiš u ničem problem. Možda ja jesam malo više paranoična nego što bi trebala biti,al rađe bi da nađeš drugu nego da je ovako, jer da imaš drugu, imala bih te razloga mrziti. I možda ti ovo sve zvuči glupo i smatraš da sam luđakinja, e pa možda i jesam. Al ja ovo više neću. Ne želim.
pozdrav
Nakon "oprostite" mora doć i "ispričavam se!" ;)
..Ispričavam se što nisam pisala.. Ljeto bez kompa.. i ono.. Dođem u Zg i vidim hrpu predivnih komentara.. Hvala.. :)
Ljeto je bilo odlično.. jučer sam se vratila.. :) 2 mjeseca prazne glave.. Divota.. ;)
Moram priznat.. Da...Shvatiš koje ljude voliš kad ih ne vidiš dugo.. I kad ih trebaš vidit.. Srce podivlja.. Osjećaš bol..Sreću..Uzbuđenje.. Nešto neopisivo.. Da, ja volim najviše Dinu...I Domagoja... Koji (znam to) voli i mene..
Sanjam?... Možda..
I da znate.. Volim i vas.. Jer.. Dok sam palila komp. i pisala stranicu bloga.. Srce je podivljalo.. Osjećala sam bol..Sreću..Uzbuđenje.. Nešto neopisivo.. :)
Evo .. Sad sam vam sve to priznala.. :D
Vrijeme leti.. Moram ubrzati sa življenjem..
Pozdrav
Oprostite..
Htjela bih napisati najljepši post do sad.. Ali... Ova kiša mi ne dozvoljava...
Inspiracija mi je na nuli.. A moram se nekako "oprostiti" od vas.. (Ljeto)
Osjećam se prazno..Nisam tužna,ali mi nešto fali.. Što ? Ne znam ni sama...
Sretna sam..
Inspiracijaa,inspiracijaaaa...Ništa... Ne dolazi...
Oprostite..
Sve zbog jedne žvake..
Več sama sebi idem na živce.. Prošla su 3 i pol sata od kad sam stavila novu,bijelu Orbit žvaku "koja izbjeljuje zube" u usta.. Odavno je izgubila okus,ali ja, pomalo naporno- žvačem i žvačem.. Ne zbog bjeljih zubi.. Dovoljno su bijeli.....
Imam plan (pomalo glup)-Čekam da mi se žvaka raspadne u ustima..I da ju je nemoguće žvakat.. Te da samo nestane...
Da... Što dosada uradi čovjeku?
...
Žvaka je postala prenaporna i jednostavno se nisam mogla oduprjet.......... -Okončala sam joj život... :(
(kliznula je niz grlo)
...Nadam se da nije patila... xD ;)
Posebna.. Jedinstvena...
Uzburkano je srce moje..
Volim pa ne volim
Ponekad vidim stvari onako kako želim da izgledaju.. I onda kad shvatim da sam si ja sve to samo zamislila... Nastupa.. Razočarenje...
Ali..Nisam ja tip osobe koja će se žaliti... Plakati... Gledam svijet s vedrije strane...
Kiša pada.. A u mojim očima sija sunce...
Zašto samo ja vidim u Mjesecu lice čovjeka? Zašto samo ja osjetim miris kiše?
Zašto samo ja u onoj velikoj masi ljudi vidim samo svog "izabranika"?
Zašto samo ja izdvajam ono masno sa mesa i mahune sa tanjura? - Razmažena sam? Ne.. Samo ne volim te stvari :)
Zašto samo ja osjećam prazninu kada mi je ona retardirana prijateljica otišla u Poreč? Zašto je samo meni more fino?
Zašto samo ja skladam note koje mi umiruju dušu?
Zašto?
E pa Ana moja.. Nisi jedina! Ima još puno ljudi koji su ti vrlo slični...
Ali opet... Osjećam se tako.. Posebno.. Jedinstveno...
Znam!... Ja i jesam takva...Posebna.. Jedinstvena...
Možda je blago koje tražim već odavno nađeno..
Možda život i nema nekog smisla... Ne kužim...
Dakle.. Ti se rodiš, živiš, umreš.. I što onda?!... Vjera neke stvari opravdava... Za mene ima Boga... Ali... Što ako ipak nema... ? hmmmmm...
Ma dobro.. Nije mi bio cilj pisati post o tome dali postoji Bog ili ne.. To sve ovisi o čovjeku...
hmmm...
Možda je ljubav koju tražim već odavno nađena..
Ili je to samo neka...Navika? Ili sam samo pod dojmom...
U život mi se vraca bivši.. Kojeg sam neko vrijeme samo iskorištavala.. A sad to iskorištavanje... Također nema smisla... Ja osjećam nešto, a nisam to ni htjela.. Bio je samo zabava..A sad je već nešto bez čega ne mogu... Ne izlaziš mi iz glave... Zašto? Nisam sigurna...
Ali opet... Nešto mi govori da to ipak nije to... Čemu toliko opterecivanje o ljubavi kada sam još uvijek ovako mlada i nestašna.. Imam ja još mnogo vremena... Ali opet... Želim TO osjećati.. Želim živjeti TO...Ljubav... Ljubav... Ljubav... hmmmm...
Živim u svijetu snova i ne želim se probuditi...
-Radim...Kod tate... Ljeto je tu... I odlazim sredinom sedmog mjeseca.. Tada ću još jednom napisati post..I onda se čujemo u 9.om...Pozdravljam vas... :)
Posvećen post.. :)
Ona je.. Moram priznat.. Retardirana.... Drukčija.... Čudna.... Naporna.... Zastrašujuća.... Gruba....
Ali bez obzira na sve to.. Ona je osoba koju volim..I koju ću od sada stalno zvati kada mi treba pomoć.. :) Volim to kako se smije.. I kako se odmiče od mene kada ju želim zagrliti.. Volim njezine stavove koji su i previše različiti od mojih.. Bit ću naporna i voljet ću je njoj u inat..Treba mi, ali trebam ja i njoj.. Znam to .. Znam..
Jedan dio mog srca je posvećen tebi i dajem ti ga...A drugi dio?! ... To ću si ostavitit :)
Znam, griješim puno, slaba sam i ne mogu biti neovisna o drugima.. Možda tebi ovo ništa neće značiti jer - Riječi su jeftine i prazne...... I djela ipak puno više znače... Al eto, glupačo.. Budi sretna.. Posvetila sam ti post! :P
Ona je.. Moram priznat.. Pametna.... Draga.... Uobičajena.... Snažna.... Zadivljujuća.... Nježna....
Volim..
Ljudi..Kao, pametni su, moralni..Puni razumijevanja..
Volim se smijati glasno..U najvećoj masi ljudi..
Volim se ponašati djetinje i sve preokretati na vedru i pozitivnu stranu..
Volim pjevati u društvu i šaliti se na svoj račun..
Volim biti ozbiljna u potrebnim situacijama..
Volim pružati pomoć i davati barem mali dio sebe za nekoga..
Volim sport, aute i igrice..
Volim slušati druge ljude.. Jer ih na taj način najbolje upoznam..
Volim voljeti..
A ti, dragi moj, ako misliš da nisam dovoljno dobra za tebe.. Onda ti nisi dovoljno dobar za mene..
Jer ja od tebe ne tražim savršenstvo, jer znam da ga ne bih pronašla..
Nemoj me voljeti.. Ljubav mi tvoja ne treba.. Ti mi ju ne bi mogao pružiti,ali ni to te ne tražim..
Ja samo tražim malo tvog dodira, pažnje i najmanji dio srca..Samo da znam da sam ti značila ili ti nešto značim..
Sada je već kasno.. Ja odlazim u nove priče.. Bez tebe možda bit će i bolje.. Jer znam, mene čeka netko dostojan..
Ljudi.. Kao, divni su..Nježni, hrabri, snažni..
Never stop smiling, not even when you`re sad, someone might fall in love with your smile! :D
"Ljubljenje izgara kalorije, za jednu minutu izgubite 26 kalorija, dakle za 10 minuta čak 260 kalorija."---> Moram priznat...Zanimljivo! :P
Dakle...
Polumrak je... Negdje oko pola 9 (sada kasnije pada noć).. Ona djeca... Koja su do prije minutu bila vani, igrala se...Nema ih više...
Dakle...
Mrak je... Sada je već oko 9 i 10...Čuju se samo potihi, izgubljeni cvrkuti ptica...
Dakle...
Duboki mrak je... 9 i 40... Promatram ponašanje noći... Kako zapravo brzo odlazi dan... A sutra? Sutra će opet doći... I ono će sunce obasjavat naša lica... Trenutno mi fali ta toplina... To svjetlo... Ma doći će...
Hajde Ana, digni glavu...Osmjeh na lice...(Tješim se) Mora da je ovo onaj dan D...
Od 365 dana u godini, smijem se 350, a 15 dana plačem... Plakala sam već 10 dana... Dakle ostala su mi još 5... Mogu ja to!
Nek te zagrli netko sretniji...
Trenutna faza: slušanje Tonijeve pjesme"Nek te zagrli netko sretniji"... Divno
Inače..
*U životu težim mnogim stvarima... I trudim se da se te stvari ostvare...
*Težim savršenstvu...Ali opet sam svjesna da to ne postoji...
*Volim to kako život svakim danom postaje uzbudljiviji,ljepši,čudesniji,zagonetniji...Ali je opet sasvim ujednačen...I kako se slažu dan za danom,shvatimo kako je svaki poprilično isti...
*Volim osjetiti povjetarac u kosi i osjetiti da sam zapažena...
*Volim prolaziti gradom...I primamljivati strastvene poglede stranaca...
Tada znam da bi me netko htio...Ali da me opet ne može imati...
To je ta snaga i samouvjerenost...
Zvuči umišljeno...Ali opet na neki način zrelo i razumljivo...
Smatram da je čovjeku to potrebno...
Da budem jasnija, potrebno nam je osjećati se važnim... Pa tako i meni...Trenutno...
*Život je put bez povratka...Tako da neću žaliti za propuštenim prilikama...Ili kako bi moja frendica(Dina) rekla "pogreškama u životu"...
*Nadam se da nas nešto čeka iza ovog svijeta... I da je to nešto puno ljepše,uzbudljivije,čudesnije i zagonetnije od ovoga u kojem živimo...
*Nadam se...